Postupno zagrijavanje planeta atmosferskim pretvaranjem dolazeće solarne radijacije u toplinu (otkrio 1824. godine Jean Baptiste Fourier). Ovaj prirodni efekt pojačava se porastom količine stakleničkih plinova (ugljičnog dioksida, dušičnog oksida, klorofluorokarbona (CFC), ozona i metana- isti hvataju reflektiranu radijacijsku energiju kad ona pokušava napustiti planet. Neki ovo vide tragičnom, gorkom ironijom u iskorištavanju površinskog tla, zagađivanju rijeka i oceana i zacrnjivanju atmosfere dok se cijeli svijet nesvjesno pretvara u staklenik. Vidi Globalno zagrijavanje.